Idi na sadržaj

Emisija gasova koji stvaraju efekt staklenika ponovo u porastu

Izvor: Wikivijesti
Status: Završen 16:55, 30. oktobar 2006. (UTC)
Molim vas da ne stavljate nove informacije na ovaj članak. Ukoliko postoje nove informacije vezane za ovu temu, molimo vas napišite novi članak.


New York (SAD), 30. oktobar 2006. – Emisija gasova koji stvaraju efekt staklenika ponovo je u porastu u industrijski razvijenim državama usprkos naporima na njihovom suzbijanju u okviru Protokola iz Kyota kako bi se smanjilo globalno zagrijavanje, saopćile su u ponedjeljak Ujedinjene nacije.

Emisija ugljendioksida i ostalih gasova koji zadržavaju toplinu opala je u 1990-im nakon raspada sovjetskog bloka i gašenja tvornica i elektrana koje su stvarale zagađenje u istočnoj Evropi. Te su ekonomije, međutim, ponovo u porastu, povećavajući za 2,4 posto emisiju gasova iz 41 industrijski razvijene države između 2000. i 2004. godine.

"To znači da industrijski razvijeni svijet treba pojačati napore u provedbi stroge politike koja će umanjiti emisiju gasova koji stvaraju efekt staklenika", izjavio je Yvo de Boer, direkortor UN-ovog sekeretarijata za provedbu sporazuma o sprečavanju klimatskih promjena, misleći na uvođenje poreza na goriva na osnovi ugljena, regulativu za efikasno korištenje energije i ostale mjere, javio je AP.

Naučnici povezuju rast globalne tempereture od jednog Fahrenheita u prošlom stoljeću djelimično i s akumulacijom gasova koji stvaraju efekt staklenika u atmosferi, što će kako tvrde dovesti do klimatskih promjena.

Na osnovu Protokola iz Kyota iz 1997. godine 35 industrijski razvijenih država obavezalo se na smanjivanje emisije gasova u prosjeku za pet posto ispod nivoa iz 1990. do 2012. godine. Sjedinjene Američke Države, najveći zagađivač, odbile su potpisati ovaj protokol.

Između 1990. i 2004. emisija gasova u svim industrijski razvijenim zemljama opala je za 3,3 posto, uglavnom zbog pada od 36,8 posto u bivšem sovjetskom bloku, javlja UN. Od 2000. godine zemlje u tranziciji, ipak, povećale su emisiju za 4,1 posto.

Od 41 industrijski razvijene zemlje 34 ih je povećalo emisije gasova između 2000. i 2004. godine, izvještava UN. U SAD-u, izvoru 2/5 svjetskih gasova koji stvaraju efekt staklenika, emisija je porasla za 1,3 posto u tom periodu te za skoro 16 posto između 1990. i 2004.

Među zemljama potpisnicama Protokola iz Kyota Njemačka je smanjila emisiju za 17 posto između 1990. i 2004., Ujedinjeno Kraljevstvo za 14 posto i Francuska skoro za jedan posto, javlja UN.

Potpisnice Protokola poput Japana, Italije i Španije registrovale su, međutim, povećanje emisije od 1990. De Boer je izjavio kako će te zemlje morati koristiti tržišne programe zasnovane na Protokolu, poput Mehanizma razvoja čistih tehnologija. Taj program omogućava zemljama iz sjeverne hemisfere da daju kredite iz projekata za smanjenje emisije u zemljama u razvoju koje ne obavezuju kvote iz Kyota.

Među 41 zemljom definisanom kao industrijski razvijenom u sporazumu o klimatskim promjenama iz 1992. ne spadaju zemlje trećeg svijeta u brzom razvoju kao što su Kina i Indija.

Izvori

[izmijeni]